Strah je svud oko njega, ogromni ljudski strah. Osjeća on kako taj strah curi iz ljudi, polutečan, ljepljiv, nekad ga vidi i zamišljenog i stvarnog, u boji, svjetložut, osjeća kako se širi okolo, i sve lijepi jedno za drugo, čovjeka za čovjeka, pa su mu se svi slijepili u tolikoj mjeri da je čovjeku pojedincu teško da se raspozna, gotovo nemoguće. (.)-Nije li strah isto tako spoznaja kao što je svaka spoznaja u svojoj suštini strah? -Vodi li strah do spoznaje? -Vodi li spoznaja do straha?
O autoru
Ime i prezime: Izet PervizNacionalnost: Bosna i Hercegovina
Profesija: književnik
Datum rođenja: ?
Datum smrti: ?

Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.
Sretan je tko zna voljeti.
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.
Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!
Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.
Četiri stvari koje se ne mogu vratiti:
- Izgovorena riječ
- Izbačena strijela
- Protekli život
- Propuštena prilika
Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.
U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno
Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.