Strah je svud oko njega, ogromni ljudski strah. Osjeća on kako taj strah curi iz ljudi, polutečan, ljepljiv, nekad ga vidi i zamišljenog i stvarnog, u boji, svjetložut, osjeća kako se širi okolo, i sve lijepi jedno za drugo, čovjeka za čovjeka, pa su mu se svi slijepili u tolikoj mjeri da je čovjeku pojedincu teško da se raspozna, gotovo nemoguće. (.)-Nije li strah isto tako spoznaja kao što je svaka spoznaja u svojoj suštini strah? -Vodi li strah do spoznaje? -Vodi li spoznaja do straha?
O autoru
Ime i prezime: Izet PervizNacionalnost: Bosna i Hercegovina
Profesija: književnik
Datum rođenja: ?
Datum smrti: ?

U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.
Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.
Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!
Četiri stvari koje se ne mogu vratiti:
- Izgovorena riječ
- Izbačena strijela
- Protekli život
- Propuštena prilika
Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.
Sretan je tko zna voljeti.
Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.
Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!