Reci mi,Bože,jesam li kamen ili sam plamen.Jesam li suza ili sam rijeka ili sam možda oaza neka?Jesam li blato,trn ili ruža što miris pruža?Jesam li,Bože,stablo suho,jesam li biće ili sam drvo?Reci mi,Bože,kuda ću poći?Ovdje su tamne i duge noći.Jesam li suza,ponor ili rijeka?Ne,ja sam biće koje Te čeka...
O autoru
Ime i prezime: Janja MikulićNacionalnost: Hrvatska
Profesija: književnica
Datum rođenja: 22.4.1952.
Datum smrti: ?

Osnovni problem sa svijetom je u tome što su budale previše samouvjerene, a pametni stalno u dilemi.
U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno
Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.
Sretan je tko zna voljeti.
Čovjek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.
Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.
Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na lično izražavanje.
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko čovjek sam sebi!
Četiri stvari koje se ne mogu vratiti:
- Izgovorena riječ
- Izbačena strijela
- Protekli život
- Propuštena prilika
Bojim se velikih riječi koje nas sve čine nesretim!