Sretni su oni koji otkriju gdje leži njihova prava dužnost.
Sretnih li naroda koji imaju dosadnu povijest.
Sretno ti bilo, anđele, mladosti moja,rnSve što si htjela, anđele, pronađi s njim.rnSudi o meni najgore, al' uvijek pamtirnTebe sam ljubio, tebe sam ljubio.
Sretnom ocu krupna suza kane:rnZnamen sveta blagoslova nijema;rnSinèiæa si žarko ljubit stane,rnPa ga onda na poèinak sprema.
Srpski vojnik se bori za Srbiju, za Veliku Srbiju, za svoju porobljenu braću, a samim tim i za južnoslavensku ideju, za Jugoslaviju, za sve drugo.
Srž problema je moral ljudi. Nema vizije budućnosti.Što god planirali, što god izgradili može se izbrisati u jednom danu. Ta struja nesigurnosti teče u svačijem umu i sprječava svako poduzetništvo.rn
Šta bi bilo ako bismo patnju morali da pratimo kao neprekidnu emisiju iz središta naše duše i ako zaborav ne bi zasjenio tešku povijest našeg života, kao što oblak prekrije Sunce? Ne bismo preživjeli. Isto je sa stvarima koje čine veliku radost. Ako ih ne bi anestezirao zaborav, mi bismo poludjeli od sreće.
Šta će biti ako poslije rata na vlast dođu naši, a ja nisam naš? Šta će biti ako opet dođu njihovi, a ja iz razumljivih razloga nisam njihov?
Šta će mi život bez tebe, moj anđele.
Šta ću kad me takvog napravio tatarnOd malena ja i pamet slažemo se slabo.
Šta god da izaberete, među tim, mnogim putevima, nadam se da ste odlučile ne biti dame.
Šta je daljina kad se dvoje vole,rnJednoj pravoj ljubavi ona ne može ništa.
Sta je meni, pjesmo moja, ostalo.
Šta ježevi morski radernkad ih gledarnneko dijete? - Prijete.rnrn
Šta li sam na tebi to vidjelarnjedno ðubre obièno.rn
Šta radite prvo kada učite plivati? Pravite greške, zar ne? I šta se desi? Pravite nove greške i kada ste napravili sve moguće greške bez davljenja – a neke od njih i više puta – šta otkrijete? Da možete plivati? E pa, život je isto kao učenje da plivate! Ne plašite se da pravite greške, jer ne postoji nijedan drugi način da naučite kako da živite!
Šta ribice male radernkad ribarirnbace mreže?rnrn- Bježe.rnrn
Sta sad da radirnljubljena tvojarnkako do jucernti mene zvao si.
Šta sam ja... bez domovine? Čovjek bez domovine je mrtav čovjek. Tek sad znam šta je zavičaj. Šta znači biti pored domovine, a ne moći se u nju vratiti? Sad mi je jasna misao na progonstvo osuđivanih rimskih pisaca koji su pisali i govorili da je progonstvo iz domovine najteža kazna živu čovjeku. Jer... šta je čovjek bez domovine... i bez jezika svoje domovine? Ovo što i ja... Mrtav čovjek kojem je ostao samo taj dio svijesti kojim jedino tu istinu može izreći.
Šta se ovo majko mojarnsa mnom dogodirnslomilo se sve u menirngrom me pogodi.rn
