Svoju snagu prepoznat ćeš po tome koliko si u stanju da izdržiš samoću.
SVOM bivšem nogometašu Ronaldinhu španjolska Barcelona priredit će doček s videozapisom njegovih najboljih trenutaka u dresu katalonskoga kluba kada Milan, čiji je Brazilac aktualni član, stigne s momčadi na Camp Nou.rn
Svratila je u moj zivotrnko slucajna prolaznicarni otisla iste nocirnta neznana lepotica
Svrbio me džaba lijevi dlanrnPropade mi amerićki san.
Svrha crkve je da loše ljude i dobre pretvori u dobre i bolje.
Svrha evanđelja je da se zli ljudi, za promjenu, promijene.
Svrha je života samorazvoj. Izraziti savršeno svoju osobnost – to je životni zadatak svakoga od nas.
Svrha ljudskog života je da služi, te da pokaže saosjećanje i volju da pomogne ostalima.
Svrha morala je da vas nauči,ne da patite i umirete,već da uživate i živite.
Svrha straha je podići svijest ne zaustaviti svoj napredak.
Svu noc kucala je na mom prozoru trideseta jesen prstima od kise
Svu svoju ljubav, ponos i nadanja dat æu na poklon pticama, da makar one odlete tamo gdje ja ne stignem.rnrn
Svud, osjeæam te oko seberni stalno èutim one rijeèirnkoje su mi potrebne.
Svuda na iđeš na zid. Zid plača, zid šutjenju ili zid kamena. Samo nema zida kad treba leđa od hica da ti zakloni.rnrn
Svugdje gdje idem imao bih svoju temtsku glazbu.
Svugdje gdje postoji višak moći, ona želi osvajati.
Svugdje je u neposrednoj blizini,samo ako imate vremena.
Ta divna splitska noćrnU luci male barke,rnTi sjeti se menernI naše ljubavi žarke.rn
Ta igra pod prozorom sabirala je u sebi jedan sasvim nov i neuhvatljiv svijet; u njoj zavijalo je bezbroj glasova; i napregnuto dječije uho, izoštreno brusom strepnje i nekog neobjašnjivog, toplog i primamljivog straha, moglo je čuti kako se ti glasovi kovitlaju u nekom čudnom tajanstvenom kovitlacu, zvižde kroz pustaru noći, bolećivo jauču pod strehom i, razbijeni tvrdoćom zašiljenih ledenica požutjelih od dima, cijuču propadajući ka smrzloj zemlji; tu padaju tupo kao ukočene beživotne ptice i razbijeni lijepe se u neku daleku i neuništivu tišinu; tišina je sagrađena iz neizmjerljivog mnoštva glasova, šapuće dijete samo sebi djedove riječi i nekako duboko u sebi osjeća svoju i samo svoju istinu o tome kako su ti glasovi što se, hrleći iz svih krajeva, tjerani vjetrom i razbijani udarom smrzlih grana u visokim hrastovim krošnjama, skupljaju tu pred njegovim prozorom i cvileći iskaču u tišinu kao u smrt, u stvari glasovi onih kojih više nema, pomrlih, onih koji svojim nebivanjem grade smrt, kao što njihovi glasovi, umirući tu pred njegovim prozorom, izgrađuju tišinu, sveprisutnu i glasnu…
Ta ljubav ća se rncidi ispod tvoga okarnto znači da vridirnda je previše duboka.
