Jedna lepa zena iz nasega gradarnprijateljstvo srusi, razdvoji nas sadarn
Jedna me mlada žena pitala gjde da nanese parfem, rekla sam joj da ga stavi gjde god želi biti poljubljena.
Jedna ozbiljna uvjerenje da čovjek treba imati je da ništa ne uzima previše ozbiljno.
Jedna zena sto je telada se svetija nocima pevao samsrece nek se seti
Jedna zena, jedna pricarnjedan tuzan krajrnjedno srce usamljenorntrazi oprostaj
Jedno leto ostaje za namaduge setnje ulicama grada.
Jednom davno, ne tako davno živjela žena po imenu Nicki sa nestašnog toka.
Jednom kada sernzavesa stvarno spustirnkada prodje sverni ovaj zivot pustirnzalivaj nevenernsecaj se na mene
Jednostavno osjetićeš to jednom kada pogledaš u njegove oči i shvatiš da si za tog momka spremna dati vlastiti život.
Jer ako ženina srca je bio slobodan čovjek može imati nadu.
Jer kad sveca dogorirni kad srce zabolirnsamo ja ti mogu pomocirnoko ponocirn
Jer posle svega u tvoju ljubav necu vjerovati
Jer prije tebe sve su moje molitve bile želje, a sad su zahvale.rn
Jer su plastične žene lude, mogu se pridružiti valu. I učiniti da nikne, dim, učinila sam skrovitu frazu.
Jer sve je moje njenornKao zapletenornProkleto i sveto za mene.rn
Jer, ma koliko to čudno zvučalo, ljubav se uvijek može usporediti s mačem s dvije oštrice. Prva oštrica, udaljenija, poput Ekskalibura prividno budi najčistija osjećanja, preplavljujući tijelo nekom začaranom energijom, blagotvornom, snažnom, okrepljujućom. Ona je ta koja naše ciljeve načini ostvarljivim. Drugu oštricu ne vidimo. Ona jeste bliža, samo, od uprtih pogleda ka prvoj, mi se ne osvrćemo. Vidici su nam suženi, tupi, nerijetko, poneseni zaslijepljenošću, ne upotrebljavamo svijest, zdrav razum, pa tako nesvjesni sami sebi nabijamo vrh oštrice u srce. Nakon toga, postajemo slabi, krhki, ranjivi... Tu ranjivost, taj neuspjeh, ispoljavamo pogrešno. Kroz ljutnju, bijes. Trudimo se da prikrijemo stvarno stanje, sve više upadajući u vrtlog izgubljenosti, jer nas rđa i neljubavna hladnoća oštrice sve više prlja, ipak lijek postoji, ali se pametni lijeće. Oni drugi nastavljajući s povrjeđivanjem, ne primjećuju kako lijek postoji u isto tako naoštrenom maču. Samo treba usmjeriti pažnju na prvu oštricu. Tu se zapravo krije eliksir izlječenja, ne u oštrici, već u iskustvu. Svakom se dogodi.
Jer, stavrnost je kao sunce: peče kad gledaš u nju, al' trećim okom zenicom duše, vidi se put.
Jesu li nestali snovirnu tmici sjenovitih slutnji?rnIli ih je, tome se više,rnnego prvom kazanom nadam, ipak u svoje zlato upiornsunčanog zalaska beskrajni trak!?
Još bi nam mogla dogoditi se ljubav,rndogoditi-velimrnali ja ne znam dali da je želim,rnili ne želim.
Još jedan dan,još jedno jutro bez tebe,prokleto sam,sjećanje šalje vjetrove.
