Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu.
Što žalost više raskopa vaše biće, to u njega može više radosti stati.
Što znaš što ne možeš objasniti,ali to osjećaš.
Stobom ponovo sam rođena rnkao sretnom zvijezdom vođena, rnsve brige svijeta lijeka miruju rnnaše duše se dodiruju.
Stoga duhovni život nije neka filozofija, nego je duhovni život zajedništvo u vlastitom biću sa samim Bogom. Duhovni život je uzdignuće pameti, srca, savjesti u svjetlo Božje. I Duh Sveti prosvjetljuje, Duh Sveti jača, Duh Sveti oduševljava i tako Duh Sveti učvršćuje u čovjeku Kraljevstvo Božje."
Stojim na litici uz pokislu rijekurnstojim i kapi kise brojim
Stojim na uglu i brišem cipele,rnpromijenila se ulica druge armije.
Stojim na uglu ko nekad davnoprolaze ljudi u kasno doba
Stojim na uglu na mestu staromniz lice liju suze i kise
Stojimo naše najbolje šanse ostavljajući nasljeđe onima koji žele učiti, našu djecu, koje stoji tvrtka. U pitanjima stila, hej, ljuljačka sa strujom. No, u pitanju princip, morate stajati kao stijena.
Stoti put veæ èitamrnpisma tvoja nježnarnsjeæaju me opetrndana naše sreæe.
Stotine kilometara daleko od mene.
Stotinu puta sam se prodaornza laku noć greške dodavao.
Stradam rnko srna ranjena,stradamrnna tvojim usnama padamrnneću priznati krajrnstradam rnko srna ranjena stradamrnna tvojim usnama padam rntvoja ostajem rnznaj...rnja stradam...
Strah blijedi kad se suočimo s činjenicama.
Strah je glavni izvor predrasude i jedan od glavnih izvora okrutnosti.
Strah je glavni sastojak boli. Zbog njega bol boli. Maknite strah i ostaje vam samo osjećaj.
Strah je jedini istinski protivnik života. Jedino strah može pobijediti život. (...) Brzo donosimo nepromišljene odluke. Udaljujemo svoje posljednje saveznice: nadu i vjeru. I porazimo sebe. Strah, taj običan dojam, porazio nas je.
Strah je suprotnost svemu onome što vi jeste, i zato ima negativan ucinak na vaše mentalno i fizičko zdravlje. Strah je uveličana briga. Briga, mržnja, strah, zajedno sa svojim izdancima: strepnjom, ogorčenjem, nestrpljenjem, tvrdičlukom, neljubaznošću, prosuđivanjem i osuđivanjem – sve napadaju telo na nivou ćelija. Nemoguće je pod tim uslovima imati zdravo tijelo. Slično – mada u nešto manjoj mjeri – uobraženost, samoljublje i pohlepa dovode do fizičke bolesti ili lošeg zdravlja organizma.
Strah je svud oko njega, ogromni ljudski strah. Osjeća on kako taj strah curi iz ljudi, polutečan, ljepljiv, nekad ga vidi i zamišljenog i stvarnog, u boji, svjetložut, osjeća kako se širi okolo, i sve lijepi jedno za drugo, čovjeka za čovjeka, pa su mu se svi slijepili u tolikoj mjeri da je čovjeku pojedincu teško da se raspozna, gotovo nemoguće. (.)-Nije li strah isto tako spoznaja kao što je svaka spoznaja u svojoj suštini strah? -Vodi li strah do spoznaje? -Vodi li spoznaja do straha?
